Bio je jedan od onih hladnih sarajevskih dana s početka jeseni. Sajam na trgu kod Ekonomskog fakulteta - a sajmovi su dobar način da saznamo šta ljudi žele. Ili zašto nešto žele, a nešto drugo ne žele. Prilazi čovjek, zagleda vrećicu čaja, čita sastav i prvo što pita jeste “za šta je ovaj čaj”? I drugi su tog dana pitali nešto slično: šta liječi, za šta je “dobar”… i pomalo umoran od istih pitanja odgovaram “za dušu”.

Možda vam se čini nevažnim, ali ovo pitanje i odgovor otkrivaju suštinu - zašto pijemo čaj. Odgovor na ovo pitanje zapravo je i odgovor na pitanje o kulturi ispijanja čaja. Nema potrebe naširoko pisati o tome otkada ljudi piju čaj, jer čaj je vjerovatno star koliko i ljudska vrsta. U nekim kulturama čaj je više od toplog napitka - čaj je ritual, način života, umjetnost. Posebno se to odnosi na Istok: u Turskoj sve počinje i završava uz čaj, dok je na Bliskom Istoku čaj značajan i neizostavan dio svakodnevnice. A šta tek reći za kinesku kulturu ispijanja čaja i umjetnost izrade šoljica i čajnika, ili japansku umjetnost serviranja čaja... Na kraju krajeva, tu je i britanski način života u kojem tea time ima status “svetog trenutka”. Sjedinjene Američke Države svoju borbu za nezavisnost započele su zbog čaja u poznatom događaju nazvanom Bostonska čajanka.

Vratimo se nama. Jedna od čestih replika kada nekoga ponudite čajem jeste - “nisam bolestan”. Ljudi sa našeg podneblja čaj posmatraju kroz prizmu ljekovitog dejstva, odnosno doprinosu čaja našem zdravlju, tačnije, popravljanju narušenog zdravstvenog stanja (kao da je čaj čaroban pa će neko od jedne šoljice ozdraviti). Naravno, ljekovita svojstva čaja su neosporiva i dokazana, a na našu sreću ljekovitog bilja kod nas ima u izobilju, što je velika blagodat. Međutim, ono što moramo shvatiti jeste da čaj nije lijek s trenutnim dejstvom (ni sama farmacija ne poznaje mnogo lijekova koji imaju trenutni efekat) i da ga ne moramo piti da bi se izliječili, nego da, svjesni njegovih vrijednosti, dugoročno tijelo očuvamo zdravim.

Kada smo već kod zdravog tijela, ne smijemo zaboraviti ni zdrav duh. Da se još jednom vratimo na početak priče. Pravo uživanje u čaju jeste onaj trenutak kada ga pijete za svoju dušu. Kada uživate u njegovom okusu i mirisu. Kada napravite atmosferu u kojoj je ispijanje čaja najljepši, najopušteniji, najintimniji, pa ako hoćete i najromantičniji trenutak vašega dana. Možda nismo uspjeli da u našu kulturu ugradimo čaj kao ritual, kao način života, ali nikada nije kasno da steknemo još jednu lijepu naviku. Ne znam za vas, ali ja baš volim kasne noćne čajanke, posebno u dugim zimskim noćima. Meni je to trenutak kada se “uređaji” pogase, planeta malo uspori i nastane potpuni mir.

Upravo su ideje mira, opuštanja, druženja, optimizma temelj naših razmišljanja o čaju i kreiranja kombinacija bilja i voća u čajne mješavine. Takvo razmišljanje o čaju želimo prenositi dalje, na ljude koji možda nisu svjesni toga, ali prihvataju te vrijednosti i ideje. Jer čaj je zaista više od toplog napitka. Sretni smo što je zaista mnogo vas koji dijelite ove ideje s nama i prenosite ih dalje na svoje prijatelje, kolege i rodbinu poklanjajući čajeve kao jedinstven poklon. To je čisti dokaz da se svi mijenjamo i da smo spremni prihvatiti neke nove ideje, neke nove navike. Ko bi mogao i zamisliti prije, recimo, 20 godina da će neko u Bosni u goste umjesto kafe ponijeti čaj?

Za kraj, želim vas pozvati da posjetite našu trgovinu na OREA platformi, kao i naš štand na Art Marketu 11.6. u Zemaljskom muzej, i dopustite da vam otkrijemo jedan sasvim novi svijet - šarolik, mirisan i ukusan - koji će dodatno obogatiti lepezu stvari u kojima uživate i uz koje stvarate nove lijepe i trajne uspomene. Sretan vam Međunarodni dan čaja!

Autor: Sherbetlook, Jakub Salkić, MA menadžmenta